Iako je pojam “bespilotne letjelice” više vezane za vojnu oblast a tek u zadnje vrijeme “provlači” se pojam i kroz civilnu primjenu,navešćemo osnovne pojmove u ovoj oblasti.Što se tiče civilne primjene u sadašnje vrijeme najveći akcenat je u oblasti prevoza putnika i robe.Deceniju u nazad prvi tzv.”dronovi” su bili namjenjeni za fotografisanje i snimanje.Među prvim proizvođačima se pojavio “Mikrokopter.de” sa oktokopter verzijom multikoptera namjenjenog prvenstveno za snimanje.Poslije ovoga proizvođača pojavljuje se proizvođač “DJI” sada već No1.u proizvodnji “dronova” namjenjenih za snimanje i razne druge namjene: snimanje sa termovizijskim kamerama,zum kamerama,namjeni prskanja i zaprašivanja itd.Napredkom tehnologije ovi multikopteri su sve manji ,težine i do 250gr.koji su opremljeni sa stabilisanom kamerom po 3 ose i kamerom HD rezolucije.I dalje je ova oblast u ekspanziji mada je zadnje dvije godine stagnirala u razvoju.Multikopteri za prevoz:putnika i robe je tek u razvoju ali doživljava veliku ekspanziju sa razvojem tzv.“zelene avijacije”.
Bespilotna letjelica (eng. Unmanned Aerial Vehicles – UAV) je letjelica bez posade, koja se može kontrolisati na daljinu ili letjeti samostalno upotrebom unaprijed programiranog plana leta ili pomoću složenih autonomnih dinamičkih sistema. Bespilotne letjelice se često koriste u vojne svrhe za izviđanje i napad na ciljeve kao i za civilnu upotrebu, kao što su: vatrogasni zadaci, policijsko praćenje ili istraživanje terena. Od drugog svjetskog rata do danas svakodnevno su u upotrebi u različitim dijelovima svijeta i na različitim zadacima.
Vodeći proizvođači bespilotnih letjelica za vojnu upotrebu su:
Ostali proizvođači su:
Osnovne razlike između pojma :UAV,UAS,RPAS su sledeće:
UAV- /Unmanned Aerial Vehicle/ bespilotno vazduhoplov. Ove etjelice mogu letjeti na daljinu pomoću daljinske kontroe ili autonomno.
UAS-/Unmanned Aircraft Systems/ uključuje ne samo UAV (ili bespilotne letjelice), već i osobu na terenu koja kontroliše let i sistem na mestu koji ih povezuje. U osnovi, UAV je sastavni dio UAS-a, jer se odnosi samo na vazduhoplov.
RPAS- /Remotely Piloted Aircraft System/ Daljinski upravljani vazduhoplov je složenije izrade i ima kontrolnu prostoriju “sobu”koja se ni po čemu ne razlikuje od kokpita najsavremenijeg vazduhoplova.Ovo je veoma kompleksan sistem kojim upravlja ljudska posada.
UAMS /Urban Air Mobillity System/ U skorije vrijeme uveden je i novi pojam koji se koristi za komercijalnu varijantu kako se ubuduće ova vrsta multikoptera koja će se isključivo koristiti za transport robe i ljudi.
Ubuduće u ovom dijelu o beespilotnimletjelicama biće riječi samo o UAMS projektima a vojnu oblast takođe prepuštamo drugima.Kao što smo prije napomenuli u ovoj oblasti je ekspanzija raznih projekata.Za sada najdalje u razvoju ovoga vida prevoza su otišli sa “Volocopter V2” projektom.
Oni su i pioniri u ovoj oblasti jer su 11.Oktobra 2011.godine napravili prvi let.Istim tempom razvija se i projekat “EHANG 184”
Za sada su u ovoj oblasti najveći problem su baterije koje imaju veliku težinu /a težina za razliku od letjelica sa gorivom ne opada/ i ove baterije /Li- Ion i LiPo/ imaju za ovu vrstu letjelica mali kapacitet,a vrijeme trajanja leta je ne više od 15 min.Svi projekti testirani sa jednom osobom iako su projektovani za dvije osobe.U skorijoj budućnosti možemo očekivat I novitete u oblasti baterija tako da će i vrijem trajanja leta biti veće.Pored “problema” sa baterijama iako su ove letjelice planirane kao autonomne letjelice proći će još dosta vremena dok ove letjelice budu bezbjedne da lete samostalno.Sama dodjela koridora za ovakve letjelice i kompletna kontrola ovih letjelica zahtjeva veoma kompleksne sisteme kako bi to sve u vazduhu bezbjedno funkcionisalo.Od trenutka kad se na ulicama pojave prvi autonomni autmobili,od tog momenta proći će dosta vremena dok se takvi sistemi primjene u vazduhu,jer u vazduhu je mnogo više parametara koje ovakvi autonomni sistemi trebaju procesuirati.
